Kako otići iz Srbije #3 / Pet stvari koje treba da znaš

Kako otići iz Srbije #3 / Pet stvari koje treba da znaš

Ljudi me često pitaju Kako otići iz Srbije i šta treba da znaju pre odlaska. Da li si i ti zbunjen oko ove tematike jer polaziš od nule? Ne brini, svi su bili u istom problemu pre odlaska. Znaj da ništa nije konačno. Niti tragično. Uvek možeš da se vratiš. Ja stvarno mislim da treba da odeš, makar na neko vreme kako bi stekao više iskustva. I sebe bolje upoznao. Ako znaš da hoćeš da ideš, a nemaš pojma kako, niti na šta da se usredsrediš, pročitaj ovaj tekst. Nakon što raščlaniš odgovore na ova pitanja, biće ti lakše da se upustiš u inostranu avanturu.

1. Koje znanje imaš? Kakvo iskustvo imaš? Koje jezike znaš?

Verovatno se pitaš Kako otići iz Srbije jer da se ne pitaš, ne bi bio na ovoj stranici, zar ne? Nije ovde tematika samo kako otići nego i šta ponuditi tome kod koga odlaziš. Saberi sve poslove koje si radio i izvuci znanje koje imaš. Promisli o svakom detalju. Konobarisao si kao mlad? Gledaj poslove u svima sferama ugostiteljstva. Radio si prakse tokom studija? Kakve si veštine stekao? Razmisli sve šta si naučio tada i upotrebi to. Ako si volontirao na nekim događajima, iskoristi i to znanje kao relevantno.

Ukoliko si na svom poslu imao dodira i sa drugim sferama, osvrni se i na to. Ne traži posao usko u svojoj struci. Ponekad jedna osoba u srpskoj firmi radi ono što rade 3 osobe u inostranstvu. Dakle, istraži tržište i razmisli šta sve možeš da ponudiš poslodavcu.

Koje jezike možeš da navedeš kao relevantne?

Engleski je često neizbežan. Uzmimo kao slučaj da ti je on neophodan i za posao na koji konkurišeš. Upamti: Nemoj da zavaravaš ni sebe ni poslodavce. Ako ti znanje engleskog nije na visokom nivou, posveti mu se. Uči, usavrši se, pa se prijavi. Ne znaš jezik uopšte? Pa šta? Nauči ga ispočetka. Ne shvataj znanje jezika kao konačnu stavku, nije to operacija bubrega. 🙂

Dobro razmisli. Je l’ te zanima odlazak? Sedi i uči. Jezik se brzo savlada ako si uporan, a pogotovo engleski. Znam mnoge koji su tvrdili da znaju jezik pa na kraju nisu prošli intervju. Ne zatvaraj sebi vrata zbog takve stvari. Da se razumemo, nije mi moje znanje engleskog bilo niti je sad na odličnom nivou. Ali je očigledno bilo dovoljno dobro za to za šta sam konkurisala.

Bitno je da umeš da se izraziš i da vodiš život na tom jeziku. Ako jezik ne koristiš svakodnevno, par dana pre intervjua počni sa vežbanjem. Okruži se tim jezikom, vodi konverzaciju sa nekim, čitaj ili slušaj vesti. Na taj način će ti ući u glavu i biće ti prirodnije da vodiš razgovor sa drugom jeziku.

Pričaš li još neki jezik? Nemoj da navodiš grčki zato znaš samo da kažeš kalispera. Budi iskren. Ako neki jezik znaš osrednje, to je super. Ali ne navodi ga kao relevantan za posao, sem ako se ne traži baš takvo, osrednje znanje. Bolje mu posveti vreme, fokusiraj se na jezik, usavrši  i zablistaj na invervjuu. Nakon toga se prijavljuj na poslove koji traže baš taj jezik. Misliš li da je gubljenje vremena dok ne dođeš do nivoa koji ti zapravo koristi? Razmisli samo je l’ manje gubljenje vremena ne naučiti ga uopšte. I ostati na istome. Ne promeniti ništa.

2. Koji ti je cilj? Jesi li spreman na kompromis?

Možda imaš završen fakultet ili master određene struke, pa čak i iskustvo. Nažalost, to ne otvara uvek vrata napolju. Mene, a ni na desetine ljudi koje znam da su po svetu niko živ nije pitao za diplomu. To se mnogo manje gleda napolju. Ili se samo manje gleda u Češkoj, ne znam. Poslodavce interesuje iskustvo i to najčešće internacionalno. Ukoliko ga nemaš, često se slabije kotiraš, ali naravno da uvek ima izuzetaka.

Koji ti je cilj? Da li si spreman da počneš sa slabije pozicije? Razmisli hoćeš li time biti nezadovoljan, čak i ako ti ponude bolje uslove i više novca. Često će ti firme ponuditi niže pozicije, a kad odeš, snađeš se i dokažeš, možeš imati priliku da napreduješ. Imam prijatelje koji su počeli kao konobari pa postali menadžeri. Ili kao operateri pa završili kao rukovodioci. Neki su dogurali do potpunih promena sektora u firmama i povišica. Naravno, nije garantovano da će to i tebi da se desi. Mnogi koji su otišli kao operateri su i dalje operateri.

Da li si spreman i na taj rizik?

Postoje i oni koji su dobili početne u jednoj, pa zahvaljujući tome dobili bolje poslove u drugoj firmi. U firmi u kojoj radim sam počela u korisničkoj podršci, a sada sam u internim komunikacijama. Trebalo mi je godinu dana da dođem dotle. Neki su uspeli i za mnogo manje. Ali, ne mislim da sam je protraćila radeći posao koji je niži od mog stručnog zvanja.

Zašto? Jer, kao prvo, dobila sam priliku da radim napolju. A to je, samo po sebi, velik korak. Drugo, korisnički centar u velikim firmama nije prodavanje šolja preko žice ili puko javljanje na telefon. Imaj to u vidu ako budeš naletao na takve oglase. Da bi dobro radio svoj posao treba da znaš svaki detalj produkta firme i za to često dobiješ jednomesečni plaćeni trening. Tu učiš sve o firmi i njenim sektorima da bi korisnicima pružio maksimalnu podršku. Dani na poslu su nepredvidljivi, dinamični i zabavni. Svodi se na to da rešavaš probleme. Nekad ne postoji pisano pravilo za to nego moraš sam da pronađeš rešenje. Ja sam iz svog departmana napredovala do marketinga, a ljudi su konstantno unapređivani u druge sektore.

Kako, pitaš se?

Jer iako je to početna pozicija, ti držiš u malom prstu stvari koje ni menadžeri ne znaju o samom proizvodu. Unapređuješ svoje pregovaračke veštine. Zato si ti korisniji u drugim departmanima nego neko potpuno nov. I zato žele da nagrade svog zaposlenog, a ne nekog sa strane. Tako razmišljaju mnogi u internacionalnim firmama i tamo su unapređenja moguća. I česta.

Ja sam od prvog dana u firmi pričala s menadžerima o unapređenjima i mogućnostima i jasno sam znala šta hoću, ali nije bilo prilika. Moja sadašnja pozicija nije ni bila planirana i desila se baš iznenada. Objavili su oglas, prijavila sam se, ušla u uži krug, uradila zadatak koji su mi poslali, predstavila ga pred celim timom, imala intervju i dobila posao. Sve to se desilo u nedelju dana. I da, zvučalo je i meni kao neka bajka, ali nije. Stvarno je moguće.

Dakle, ako ne uspevaš da pronađeš posao usko vezan za ono što radiš, probaj nešto drugo. Postoji mnoštvo poslova za koje ti, zapravo, ne treba nikakvo iskustvo.

Kjære Oslo

A post shared by Teodora Stojšin (@teodorastojsin) on

3. Koji pasoš imaš?

Degradirajuće pitanje, znam, ali tako je. Neću da lažem, ako imaš pasoš Evropske unije, verovatno ćeš naći makar kakav posao kroz mesec ili nekoliko meseci. Ili nedelju dana, ko što se dešava mojim prijateljima koji pričaju neke od traženih svetskih jezika. Ukoliko imaš samo pasoš koji nije iz Evropske unije, komplikovano je. Ali nije komplikovanije od svakodnevnog života u Srbiji od kojeg, možda, želiš da pobegneš. I vrlo je moguće da odeš čak i sa tim pasošem.

Dok čitaš oglase proveri piše li negde da primaju aplikacije samo EU državljana. Ako piše, ne troši svoje vreme. 

Nažalost, pasoš koji nije iz Evropske unije može i da ti smanji mogućnost da mnogo biraš. Budi spreman i na to. Ostavi po strani kukanje i proklinjanje političkih odnosa i razlika koje ti ne daju pravo da radiš kao i druge nacije. Nemoj da dozvoliš da ti to bude izgovor. Pokaži im da vrediš. Fokusiraj se na to kako da pronađeš posao koji želiš sa pasošem koji nije iz Evropske unije.

Kad jednom dobiješ radnu dozvolu u EU, sve ide mnogo lakše.

Kada dobiješ intervju za posao, pripremi se dobro, kakva god pozicija bila u pitanju. Nemoj da deluješ očajno i da ističeš kako želiš da odeš jer ti je država nerazvijena. Retko ko će te zaposliti iz sažaljenja. Jednostavno, istakni da želiš da radiš na sopstvenom razvoju i iskustvu. Budi samouveren u sebe i svoje znanje.

Pisala sam i u prethodnim tekstovima, ali pomenuću i sada – ja sam dvojna državljanka. Kada sam dobila posao u Brnu pitana sam koji pasoš bih da koristim. Nažalost, moja firma više ne sređuje radne vize za ljude van Evropske unije. Da sređuje, odavno bih napravila svoju malu srpsku zajednicu. 🙂

Ne gubi nadu, i dalje je mnogo ljudi koji su pronašli nekakvu varijantu da odu. Ako ne znaš odakle da pođeš, pogledaj moje ostale tekstove na ovu temu.

4. Koliko novca imaš da uložiš za početak?

Možeš li sebi da priuštiš da za prvo vreme živiš od ušteđevine? Imaj i ovu stavku na umu. Ukoliko planiraš da se seliš, pripremi sebe u svakom smislu za to. Ne čekaj da dobiješ posao da bi skupio novac za odlazak. Počni odmah da se ponašaš kao da odlaziš i štedi novac. Kada dobiješ posao, čekaju te troškovi puta u tu državu, kirija, depozit za stan. I još mnogo drugih troškova do momenta kad dobiješ prvu platu. Zavisno od države, ali to nekad bude prilično visoka brojka.

5. Budi spreman…na razne scenarije

Šta mislim pod ovim podnaslovom? Prosto, budi spreman psihički i fizički na to da odlaziš. Budi spreman na lošije scenarije, ali teži onim boljim. Ne zaboravi – ništa nije tragično i tvoj odlazak ne mora biti konačan.

Šta treba da znaš?

Ne očekuj savršenstvo. Nemoj da maštaš da ćeš odmah zarađivati besne pare. Tvoje iskustvo ili znanje neće odmah da obori s nogu. Konkurencija je velika i kad odeš videćeš da si verovatno jedan od milion. Ne treba to da te demotiviše, ali treba da budeš svestan toga. Ja sam otišla puna sebe misleći da sam mnogo prošla jer sam i pre putovala i radila. Onda sam shvatila da su mnogi prošli tri puta više od mene.

Prosto, budi spreman da ćeš biti među potpuno drugim svetom.

Ljudi koje upoznaš biće odgajani na drugačiji način i možda će sve te razlike da te šokiraju. I pozitivno i negativno. Povrh svega, nećeš imati porodicu i prijatelje na dohvat ruke. Proći će vreme dok se ne prilagodiš, ne osetiš dom, ne nađeš društvo… Možda ćeš imati poteškoća da pronađeš stan. Ili da će ti nešto drugo možda ići po zlu, da ćeš se gubiti po gradu, nećeš znati jezik države u kojoj si. Ili ti se posao neće svideti. Budi spreman da će ti svašta nedostajati i da ćeš se preispitivati što sve to uopšte i radiš. Možda ti se kultura države u koju ideš ne svidi i možda joj nađeš hiljadu zamerki. Ali nikad ne zaboravi zašto si otišao i koji ti je cilj.

Imaš pravo da se pokaješ i vratiš, ali nemaš pravo da se žališ ako ne pokušaš. Uvek ima nazad.

Ništa nije crno-belo. Niti je išta konačno

Ne moraš da ideš zauvek. Ako ti je loše trenutno, možda ti uskoro bude bolje. A ako ti ne bude, uvek imaš nazad. Ne gledaj crno-belo jer povratka uvek ima. Nije sramota otići, probati, naučiti nešto i vratiti se. Tada ćeš svojoj državi zapravo biti i najkorisniji. Ovi naslovi Kako otići iz Srbije ne zagovaraju masovno iseljavanje sa Balkana nego izmeštanje na neko vreme sa njega. A na koje vreme, to ćeš samo ti da presudiš.

Nostalgija ne mora biti tako veliki problem. Moje iskustvo je pokazalo da sam tužna prvih nekoliko nedelja boravka u drugoj državi. Nakon toga kreće prilagođavanje i otvaranje za svu radost koja je oko tebe. Beneficije, znanje i iskustvo koje dobiješ učeći u stranoj državi nekad su nemerljive sa onima koje dobijaš u svojoj. Možeš ostati dugo da se gradiš i napreduješ, dok ne osetiš da ti je dosta. Nakon takvih iskustava mnogi su se vraćali, pokretali svoje ideje, lakše napredovali. Usmeri se na pozitivne primere i nemoj da se plašiš više nego što treba. Raščisti sa sobom ovih pet stvari i kada to uradiš, uspećeš i da pronađeš posao. Znam da hoćeš.



2 thoughts on “Kako otići iz Srbije #3 / Pet stvari koje treba da znaš”

Leave a Reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.